ARAFATOVA VIZIJA MIRA (autor: Abu Nafha)

11 prosinca, 2004

Poznati palestinski novinar, Abdel Bari Atwan, izjavio je, da mu je Yasser Arafat priznao 1994. da je potpisao Mirovni sporazum u Oslu, zato što je vjerovao da će to dovesti do bijega tisuća Židova iz Izraela.

Abdel Bari Atwan, urednik londonskog dnevnika "al-Quds al-Arabi", kaže da je mu je Arafat to rekao u Tunisu, nekoliko dana prije dolaska PLO-a u Gazu.

"Sreli smo se u njegovom uredu, oko 3.00 ujutro", prisjeća se Atwan.

"Rekao mi je: 'Abdel Bari, znam da se protiviš mirovnom sporazumu, ali nemoj nikada zaboraviti što ću ti sada reći. Doći će dan kada ćeš vidjeti tisuće Židova, kako bježe iz Palestine. Ja neću doživjeti da to vidim, ali ti sigurno hoćeš. Sporazum u Oslu će biti jedan od uzroka.'"

Prije potpisivanja sporazuma u Oslu, Arafat i Atwan su bili bliski prijatelji i redovno su se sastajali. Nakon Osla, Atwan je postao otvoreni kritičar sporazuma, kao i korupcije unutar Palestinske samouprave. Posljednjih godina, Atwan je otvoreno pozivao Arafata da da ostavku, optužujući ga da je iznevjerio Palestince i da štiti korumpirane suradnike.

"Naši bliski odnosi su prestali nakon što je potpisao zloglasni sporazum u Oslu. Ipak, veselio sam se, povremeno, sastajati s njim, u europskim metropolama, na vrhuncu "mira hrabrih". ('the peace of the braves' je izraz koji se u '90-im godinama koristio u kontekstu mirovnog procesa izmedju Izraela i PLO-a. - op. A.N.)

Atwan je takodjer otkrio, da je Arafat osobno odlučio formirati "Brigade mučenika Al-Aqse", kao odgovor na američka i izraelska nastojanja da ga izoliraju, nakon propalih pregovora u Camp Davidu 2000. godine.

"Na tim pregovorima, on (Arafat) je bio izložen enormnom pritisku od strane SAD-a i nekih arapskih zemalja da pristane na kompromis u vezi s Jeruzalemom. Ironično, neki arapski vodje, uključujući saudijskog Princa nasljednika, Abdullaha bin Abdel Aziza, nazivali su Arafata, tražeći da pokaže fleksibilnost po pitanju Jeruzalema."

Atwan kaže da je Arafat odbio ponude Izraela "budući da nije bio spreman potpisati završni mirovni ugovor sa židovskom državom. Bio je potpuno svjestan da bi ga to obilježilo u povijesti kao izdajicu koji je izdao ideju o pravu na povratak i suverenost većeg dijela istočnog Jeruzalema."

Atwan dalje kaže, da kada je sreo Arafata u Tunisu, 1994., ovaj je bio usamljen i depresivan. "Većina suradnika ga je napustila, neki zato što nisu htjeli biti smatrani odgovornima za posljedice mirovnog sporazuma, a većina iz financijskih raloga."

"Države arapskog zaljeva su ukinule svoju financijsku pomoć PLO-u nakon prvog zaljevskog rata, zato što je Arafat podržao Saddama i njegovu okupaciju Kuvajta.

Komentirajući Arafatovu nadu da će Oslo natjerati tisuće Židova da pobjegnu iz Izraela, Atwan je rekao: "Tisuće Židova nisu pobjegle, kao što je predsjednik Arafat predvidio. Ali, neki su se počeli pakirati i bježe iz Gaze i nekih naselja na Zapadnoj obali.Ima naznaka i o povećanoj emigraciji u Europu, SAD i Kanadu, kao posljedica samoubilačkih napada i osjećaja nesigurnosti medju Izraelcima."

Objavljeno u Jerusalem Postu

PREDSTAVA JE ZAVRŠILA (by Abu Nafha)

13 studenoga, 2004

Nakon što su ga držali u frižideru 11 dana, Arafatu je konačno dozvoljeno da 'umre', nakon što su Abu Mazen i Abu Alla dogovorili uvjete sa Suhom Arafat, pod kojima je novopečena udovica dozvolila da se objavi, 'urbi et orbi', da su Palestinci i službeno postali siročad. Suha je pametno odigrala, i svojim nastupom na Al Jazeeri, u kojem je pozvala Palestince da ne dozvole da se Abu Amara (Arafata) pokopa živog (sic!), dala do znanja svim zainteresiranima da ona ima zadnju riječ. Dvojica gore navedenih su, ipak, stigli u Pariz i dogovorili sa Suhom slijedeće:

1. Službeno proglašenje smrti srijeda ili četvrtak ujutro.
2. Suha će prisustvovati pogrebu, na inzistiranje Abu Mazena. Naravno, zbog PR-a.
3. Suha će nastaviti dobivati 22 milijuna dolara godišnje, kao i do sada. Naravno, iz proračuna PA. Odakle će Abu Mazen i Abu Ala stvoriti tolike novce, ne znaju niti oni sami...

Izbori bi se trebali održati u roku od 60 dana, znači prije 6 siječnja. Vidjet ćemo.