SLUČAJ PRVIU siječnju 2004. godine u Stockholmu je, u Povijesnom muzeju otvorena izložba, na kojoj je jedan od umjetničkih eksponata bila i instalacija Drora Feilera - Snow White and the Madness of Truth, u kojoj se slavila bobmašica-samoubojica, koja se raznijela u izraelskom restarurantu (u zajedničkom židovsko-arapskom vlasništvu) i ubila 22 osobe - uključujući i više generacija istih obitelji. Fotografija savršeno našminkane i nasmiješene djevojke pokrivene kose, plovila je u bazenu punom crvene tekućine, koja je simbolizirala krv.
Izraelski veleposlanik Zvi Mazel, je, kao gost na otvorenju muzejske izložbe (a koja je bila dio međunarodne konferencije o gemocidu pod nazivom Stockholm International Forum: Preventing Genocide - Threats and Responsibilities), odreagirao na ovu umjetničku instalaciju tako da je iščupao utičnicu reflektora i bacio reflektor u bazen.
Bio je napadnut kao čovjek, koji bi cenzurirao umjetnost... švedska je ministrica Anna Larsson, svojevremeno, tražila objašnjenje i poručila da je, u Švedskoj, takvo uništavanje umjetnosti neprihvatljivo.
Link na copy/paste originalnog članka u JPostu, a s obzirom na to da je vijest stara preko godine dana pa je nemoguće pronaći na internetu
SLUČAJ DRUGI
Gledatelji kazališta Barbican u Londonu imaju priliku pogledati adapptaciju komada Tamburlaine the Great, autora, iz 16. stoljeća, Shakespeareovog suvremenika Christophera Marlowea. Ovaj put, iz originalnog su komada politički korektni cenzori isjekli scenu paljenja Kurana i još neke aluzije na Muhameda pa čak i dijelove teskata, gdje se Muhamed spominje.
Više na Times Online
Samo ograničeni um može cenzurirati umjetnost iz nekog sasvim drugog povijesnog vremena, sa svojim sasvim drugačijim kontekstom, gledajući je kroz naočale današnje političke korektnosti. Zanimljivo je da je, istovremeno, slavnljenje bombaša-samoubojica politički prihvatljivo. Ili je ipak poanta u tome tko je žrtva tih napada?
Što je slijedeće?
0 comments
Objavi komentar