Sugerira se da je samoubilački terorizam doživio totalni debakl. Možda pak nije. Istina, što se tiče proklamiranih ciljeva tog oblika terorizma, oni, koji su uveli ovu taktiku, nisu postigli ništa.
Oni su se, naime, nadali da će vidjeti kolaps Izraela - da parafraziram šefa Hizb Alle Hassana Nasrallahu - kao što se, pod pritiskom, raspadne paukova mreža. Reklamirali su samoubilački terorizam masama u Jeninu i Jabalyji kao jedini način palestinske obrane od napada američkog oružja u izraelskim rukama. Tvrdili su da je shahid (mučenik) spasio palestinsku čast.
Sve što su, na kraju, uspjeli spasiti, bio je cionizam.
Pogledajte unatrag. Desetljeće 1990-tih skoro je ubilo ovu zemlju. Iluzija mira iz Osla, zajedno s NASDAQ iluzijom o bogatstvu alienirali su Izraelce kao nikad prije.
Članovi sekularne ljevice iznenada su se vidjeli kao građani svijeta, neopterećeni tradicijom, parohijalizmom, patriotizmom... Ultraortodksni, u svojoj vlastitioj nekonvencionalnosti, hladni, do stupnja anestezije - njihova je antipatija prema cionizmu graničila s tjelesnom.
Samo spominjanje cionizma postalo je šala. Na hebrejskom ciounut [cionizam] i ciniut [cinizam] upotrebljavali su se naizmjenično.
Religiozna desnica otišla je u suprotnom pravcu. Izdana u Oslu, od Yitzhaka Rabina, istog onog čovjeka, koji im je i donio san o Velikom Izraelu 1967., mnogi su religiozni cionisti naselja u Judeji, Samariji i Pojasu Gaze počeli promatrati kao jedini izvorni cionizam te smatrali da je Izraelu jedino bilo dobro dok ga je svijet držao u vrsti diplomatske karantene - sedamdesetih i osamdesetih.
Kako su se palestinske terorističke skupine međusobno natjecale za naslov one najopasnije, najbeskrupuloznije u svojim napadima na - u prvom redu civile - kako su terorističke bande teritorije pod vlašću Palestinske Samouprave pretvarale u Columbine , učeći djecu da obožavaju oružje i smrt, koju ono donosi; davno zaboravljeni se osjećaj širio Izraelom. Jedinstvo. Obnovljeni osjećaj međusobne odgovornosti. Povratak brizi za svog susjeda i za stranca u nevolji.
Na ovoj mjestu, gdje je banalnost nasilja i korumpiranost rukovodstva rijetko izazvali reakciju, samoubilački terorizam protresao je Izraelce navodeći ih da se vrate svojoj brizi za Izrael.
Po prvi put, u nekoliko zadnjih desetljeća, u ovoj zemlji osjećao se opći koncenzus, masovni pokret, koji je dolazio iz srca, koji nije ovisio o crvenoj, narančastoj, ili žutoj boji, ili obliku i bojama kipot, etničkom podrijetlu, religijskoj afiliaciji, ili klasnoj pripadnosti.
Bilo je tihe hrabrosti u ovom pomicanju prema centru, razbijanju plemenskih veza, koje su diktirale način glasovanja, razmišljanja, biranja zdravstvenog osiguranja, ili klub, za kojeg se navija. Pojavio se i tihi otpor ekstremistima, da više ne mogu govoriti, ili djelovati, u ime naroda, kao cjeline.
Za moje palestinske prijatelje, slijedećih par riječi:
U ovom trenutku nitko vam ni ne treba više objašnjavati da je samoubilački terorizam samodestruktivan. Međutim, možda bi bilo poučno vidjeti kakav je efekt zadnji samoubilački napad u 2005. godini imao na ovu zemlju.
Bila je Hanuka i mladi je izraelski časnik stajao na putu između mladog jihadlije i djece, koja su proslavljala blagdan, a među kojima je jihadlija planirao detonirati 15 kilograma eksploziva.
Dan nakon što je samoubilački terorist detonirao ekspoziv na zadnjem checkpointu do svog cilja, ubivši sebe, časnika, palestinskog taksista i drugog Palestinca, naslovi u izraelskim medijima referirali su na poručnika Orija Binamoa samo s njegovim prvim imenom - kao da je njegov gubitak bio gubitak za svaku izraelsku obitelj. I to zato, što je bio.
Ovo je lekcija, koju bi Palestinci trebali dobro naučiti o ljudima s ove strane:
Stvorili ste novu vrstu heroja-mučenika u Svetoj Zemlji - onoga, tko sprečava shahida da od židovske djece i njihovih majki pravi mučenike protiv njihove volje.
Uništili ste svoju stvar, obnavljajući našu vjeru u koncept da ima onih, koji snažno vjeruju u uništenje židovskog naroda nasilnim sredstvima.
Mislite, možda, da ste vi ti, koji ste izmislili predanost i tvrdoglavost. Razmislite još jednom.
Došlo je vrijeme da donesete neke odluke. Hamas sluša javno mnijenje. Kažite što mislite. Na vama je izbor. Možete se igrati oružjem, ili možete imati državu.
Postoji novi Izrael - bolji - za koji mi, na perverzan način, možemo zahvaliti bombašu-samoubojici.
Ovaj Izrael bit će vam teže poraziti, nego onaj, kojeg ste pred sobom imali prije pet godina. Za tu činjenicu možete zahvaliti jedino sebi. Sebi i svom bombašu-samoubojici.
Bradley Burston
0 comments
Objavi komentar