Ovaj sam esej odlučio napisati nakon komentara jednog novinara, ne ljevičara po standardima moje zemlje (Norveška), a koji je Eurabiju odbacio kao običnu teoriju zavjere, usporedivu sa Protokolima Sionskih Mudraca. Ja ne osporavam činjenicu da teorije zavjere postoje, niti da mogu biti opasne. Napokon, Protokoli i Dolchstosslegende ili “mit noža u leđa” - ideja kako Njemačka nije izgubila Prvi svjetski rat, već je bila izdana od strane socijalista, intelektualaca i židova - pomogli su utrti put Adolfu Hitleru i nacistima u vremenu prije Drugog svjetskog rata.
Međutim, ono što me zbunjuje je široko rasprostranjeno vjerovanje mnogih (ne samo u islamskom svijetu, već i u Europi i Sjedinjenim Državama) kako su teroristički napadi u kojima su 11. rujna 2001. srušeni tornjevi blizanci WTC-a u New Yorku zapravo namjerno i kontrolirano rušenje, organizirano od strane američke vlade, a sve kako bi se okrivili muslimani. O ovoj pretpostavci se u zapadnim medijima mnogo puta raspravljalo. Iako je ona često (ne i uvijek) odbacivana i izrugivana, ipak se spominje.
Nasuprot tome, Eurabija - koja tvrdi da se islamizacija Europe ne događa pukim slučajem, već aktivnim sudjelovanjem europskih političkih vođa - jedva da se uopće spominje, unatoč činjenici da ju je lakše dokumentirati. Pogađa li spominjanje Eurabije preblizu? Možda se ne uklapa u protu-američki stav mnogih novinara? Zanimljivo je da ni oni novinari koji inače kritiziraju Europsku Uniju, zbog njezinih elemenata slobodnog tržišta, nikad ne pišu o Eurabiji.
Nastavak...
0 comments
Objavi komentar