TERORISTIČKI NAPAD U HADERI

Nakon ove i ove vijesti (sa slabim, ili nikakvim odjekom u svjetskoj politici i medijima; update - za razliku od Frankfurta, govor iranskog predsjednika od večeras ipak glasno kritiziran od svjetske zajednice), danas se pripadnik Islamskog džihada raznio kod kisoska za falafel, a na, nakon blagdana, prepunoj tržnici u gradiću Haderi (to je već četvrti teroristički napad od 200o. godine.

JPost
Naredba došla iz Sirije: YNet
Haaretz

Update:
Koliko nisko mogu pasti mediji? Uvijek još niže... ABC News je uz vijest o terorističkom napadu objavio fotografiju uplakane djevojčice, koja u ruci drži fotografiju - svog brata Hasana, koji je upravo ubio 5 ljudi u Haderi: ABC News

O tome kako mediji tretiraju izraelske žrtve terorističkih napada više na: Mali Crveni Patuljci, blogu, koji je specijaliziran za praćenje medijskog izvješćivanja sa i o Bliskom istoku.

IRAN, DOMAĆIN STUDENTSKE KONFERENCIJE "SVIJET BEZ CIONIZMA" (= IZRAELA)

Ovu je srijedu (26. listopada), iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinejad pozvao na brisanje Izraela s karte Svijeta i najavio da će novi val palestinskih napada uništiti židovsku državu.

Mahmoud Ahmadinejad je također osudio pokušaje normalizacije odnosa s Izraelim, ili njegovo priznavanje.

Nema nikakve sumnje da će novi val (napada) u Palestini, izbrisati ovu stigmu (Izrael) s lica islamskog svijeta,

rekao je Ahmadinejad studentima u srijedu, za vrijeme studentske konferencije Svijet bez cionizma (u prijevodu Izrael; cionizam se koristi kao eufemizam, jer riječ Izrael teško prelazi preko usta još uvijek većine šefova država u regiji, a činjenica koja je najnormalnija dobrom dijelu Zapadnog svijeta - moja opaska).

Bilo tko, tko prizna Izrael gorjet će u vatri bijesa islamske nacije (ume), dok će svaki islamski lider, koji prizna cionistički režim tim zapravo priznati poraz i predaju islamskog svijeta,

rekao je predsjednik Ahmadinejad.

Ahmadinejad je također ponovio riječi vođe islamske revolucije, ajatolaha Khomeinija, koji je redovito pozivao na uništenje Izraela.

Kao što je Imam rekao, Izrael mora biti zbrisan sa zemljopisne karte,

rekao je Ahmadinejad, koji je na vlast došao u kolovozu ove godine, zamijenivši reformista Muhameda Khatamija, koji je pokušavao uspostaviti dijalog sa Zapadom.

Ahmadinejad se obazreo na nedavno izraelsko povlačenje iz Gaze kao na trik, kojim je Izrael pokušao iznuditi priznanje od strane islamskih država.

YNet
JPost

Update:
Israel News Agency
Persian Journal
Izrael poziva na isključivanje Irana iz Ujedinjenih Naroda

Update:
Kako je UN zbrisao Izrael s karte svijeta

IRAN NA FRANKFURTSKOM SAJMU KNJIGA 2005.

Donosimo, u slobodnom prijevodu, članak Matthiasa Kuenzela: The "Protocols of the Elders of Zion" at the Frankfurt Book Fair s njegovim zapažanjima s ovogodišnjeg Sajma knjiga u Frankfurtu, a u svjetlu pojave antisemitske literature na toj manifestaciji godine 2004..

Na prošlogodišnjem Frankfurtskom sajmu knjiga počasni gosti bio je Arapski svijet. Na tom su se sajmu mogli vidjeti i antisemitska literatura, a na otvorenju Sajma, zajedno s njemačkim kancelarom Shroederom, govorio je i poznati Holocaust-Denier.

Što se promijenilo s tim u vezi na ovogodišnjem Sajmu?

Matthias Küntzel otišao je i ove godine na Sajam knjiga i ovo su njegova zapažanja:

Dvorana broj 5 na Frankfurtskom sajmu knjiga zapravo mi nije bila u planu. Međutim, s obzirom da sam imao još nešto vremena do vlaka, odlčio sam skoknuti i do dvorane, gdje se predstavljao Iran, i bio iznenađen veličinom i mjestom iranske izložbe u dvorani: iranski dio izložbe bio je velik kao onaj svih arapskih zemalja zajedno.

Već je općepoznata činjenica da se Iran posvetio brisanju s karte svijeta jedne zemlje-članice UN-a: Izraela. Također je općepoznata činjenica da Teheran, prema tom cilju, propagira antisemitizam diljem svijeta.

Ipak, bio sam zaprepašten kako se to otvoreno radilo na ovogodišnjem sajmu u Frankfurtu. .

Ovdje ne govorim o nekoliko stotina metara polica s iranskom literaturom, izloženima u Dvorani 5. Govorim o antisemitskim brošurama na engleskom, koje su, sve redom, zapadne provenijencije. Tu se, npr., našla knjiga, sada pod nadnaslovom Jewish Conspiracy" - Protokoli cionskih mudraca, koja je bila glavna inspiracija Adolfu Hitleru, tiskana od strane Islamic Propagation Organization Islamske Republike Iran.



Na prvim stranicama ove brošure prikazana je mapa pod naslovom Veliki Izrael, područje u obliku zmije, koje se prostire u trokutima i obuhvaća velike dijelove Egipta, Sirije, Libanona, Jordana i Iraka, kao i dijelove Turske i polovinu (Saudijske) Arabije. Svaki od ovih trokuta, objašnjeno je, simbolizira Masonsko oko, pretpostavljeni Simbol Židovstva.

Na slijedećim stranicama, autori iz iranskog Odsjeka za međunarodne odnose objašnjavaju namjeru ove publikacije:

to expose the real visage of this satanic enemy in order to awaken the Moslems to this great danger.

Cionizam, objašnjavaju autori,

smrtonosni zloćudni tumor,

koji mora biti eliminiran u potpunosti.Tu su i izjave ajatolaha Homeinija, koje legaliziraju ubojstva Izraelaca. Zbirka završava citatima tipa

The United Nations is Zionism. It is the Super Government mentioned many times in the Protocols of the Learned Elders of Zion promulgated between 1897 and 1905.

Uvod završava pozivom na jihad u svrhu uklanjanja ovog zla i slijedi tekst samog antisemitskog trakta.

Drugi klasični antisemitski pamflet dostupan na sajmu bio je skraćena verzija Henry Fordovog djela Međunarodni Židov: Najveći svjetski problem predstavljen u ime Alle, dobročinitelja i samilosnog u Dvorani 5. Izdavač ovog djela je Department of Translation and Publication, Islamic Culture and Relations Organization Islamske Republike Iran. U predgovoru, izdavač navodi:

The grip of the Jewish parasitic influence has been growing stronger and stronger ever since [Henry Ford's time]. The Jewish danger - now called Zionism - is not only threatening one nation. As a matter of fact, it is directed against the entire humanity.

Nakon toga slijedi traktat Henryja Forda u verziji kakva je bila prvi put dostupna 1970-tih u Pakistanu, izdanoj od strane Svjetskog islamskog kongresa. U ovom dijelu knjige, najzanimljivije su brojne bilješke, dodane od strane iranskog izdavača. Tako, npr., nailazimo na bilješke o širenju moći Židova za vrijeme Drugog svjetskog rata (str. 39), ili na njemački otpor protiv ove židovske kontrole (str. 52). Salman Rushdie prikazan je kao primjer zlodjela židovske projetvornosti. Autori će nas podsjetiti da je, 1989. godine, iranski šef države, ajatolah Homeini, pozvao svjetske muslimane da ubiju iranskog autora, jer je, navodno, svojom knjigom Sotonski stihovi, uvrijedio islam. Tom je prilikom bila ponuđena i nagrada za njegovu glavu - 3 milijuna američkih dolara. Iranske su vlasti 1998. godine objavile da Iran neće poduzeti nikakve poteze u pravcu Rusdijecog ubojstva, ali je fatwa ostala na snazi, zajedno s Homeinijevim apelom svjetskim muslimanima.

Treća antisemitska publikacija, koju sam primijetio za vrijeme brzinskog obilaska Dvorane 5 upala mi je u oko upravo zbog svog omota: crveni Davidov štit iznad sive mrtvačke glave i žute zemljopisne karte Svijeta pod naslovom Tale of the 'Chosen People' and the Legend of 'Historical Right, a napisao ju je jedan autor - Mohammed Taqi Taqipour. Izdavač je ponovno iranska država- U svom predgovoru, autor je uvjeren u pobjedu svoje stvari: u svjetlu globalnog islamskog pokreta, Izrael će ubrzo nestati sa zemljopisne karte svijeta.

Da li je moguće da nitko drugi nije primijetio ove brošure, koje se mogu uočiti i u letimičnom obilaski iranske izložbe? Da li je moguće da brošure nisu primijetili ni zaposlenici Deutsche Wellea ili njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, koji su također izlagali u Dvorani 5? Oni su se nalazili samo nekoliko koraka od iranske izložbe. Štoviše, na Izložbi knjiga se Deutsche Welle ponudio da bude most prema islamskom svijetu. Ministarstvo vansjkih poslova dijelilo je pamflet Dijalog s islamskim svijetom, u kojem se moglo prošitati da

izgradnja mira u sebi sadrži i dijalog s ekstremistima.

Da li je itko razgovarao s iranskim predstavnicima o njihovoj prezentaciji antisemitizma u nacističkom stilu? Ili su svi držali oba oka čvrsto zatvorena? Što ima za reći direktor Sajma knjiga, Jürgen Boos, o činjenici da je izlagač na njegovom sajmu širio promidžbu na engleskom jeziku, koja poziva na uništenje države Izrael? Koje će zaključke Herr Boos, baš kao i njemačka javnost, izvući iz ovogodišnjeg sudjelovanja Irana na Sajmu knjiga u Frankfurtu?

JTA o antisemitskoj literaturi na Frankfurtskom sajmu 2005.

Zombietone News o ovogodišnjem Sajmu knjiga u Frankfurtu

Die Tageszeitung o prošlogodišnjem sudjelovanju poznatog Holocaust deniera na ceremoniji otvorenja Sajma

Još jednom link na odličan članak: Anti-Semitism and Ethnicity in Europe

POVIJEST NASILJA - KAKO SU PALESTINCI SKLIZNULI U BARBARIZAM

Nakon posjete predsjednika Palestinske Samouprave, Mahmouda Abbasa, Bijeloj kući, na konferenciji za novinare američki predsjednik George Bush naglasio je Abbasovu dužnost da "prekine terorističke napade, razgradi terorističku infrastrukturu, održava red i poredak i sigurnost. Predsjednik Samouprave, Abbas ni jednom nije spomenuo riječi terorizam ili terorist. Međutim, Abbas je zahtijevao puštanje na slobodu onih, koje je nazvao zatvorenicima / zatočenicima slobode, a koji se nalaze u izraelskim zatvorima.

Izraelsko-palestinski konflikt više ne privlači toliku međunarodnu pozornost, kao prethodnih godina. Ipak, on još uvijek traje i vjerojatno će trajati još nekoliko desetljeća. A razlog je dobro ilustriran Abasovim zatočenicima slobode (prisoners of freedom).

Tko su neki od ovih zatočenika? Jedan od njih je Ibrahim Ighnamat, jedan od Hamasovih vođa, uhićen od Izraela prošlog tjedna pod optužbom da je organizirao samoubilački napad iz ožujka 1997. godine na kafić Apropos u Tel Avivu, koji je ubio troje, a ranio 48 ljudi. Drugi je Jamal Tirawi, pripadnik Brigada mučenika al Akse *frakcija Abbasove stranke Fatah), koji je vršio pritisak na 14-godišnjeg dječaka da postane bombaš-samoubojica, jer će ga, u protivnom, proglasiti za kolaboracionista, što u palestinskom društvu najčešće podrazumijeva smrtnu kaznu.

A tu je i 21-godišnja Wafa Samir al-Bis, koja je uhićena u lipnju nakon što eksploziv, kojeg je nosila, nije ekspolirao na izraelskoj kontrolnoj točki na granici s Pojasom Gaze. Ona je priznala da je njezin cilj bila izraelska bolnica u kojoj je prethodno besplatno bila liječena od opekotina, koje je zadobila u svojoj kuhinji (a na teritoriju Pojasa Gaze). Htjela sam ubiti 20, 50 Židova, objasnila je na press konferenciji nakon što joj je pročitana optužnica.

Mnogo je objašnjenja davano za ove i slične akte barbarizma, u koje je palestinsko društvo prošlih godina potonulo. Jedno od tih objašnjenja proziva izraelsku okupaciju i njene prateće efekte: kontrolne točke, policijske satove, loš tretman od strane izraelske vojske, ciljana ubojstva terorističkih vođa...

Ipak, ni kontrolne točke, ni policijski satovi nisu znakovi surove izraelske okupacije, a ni njihovi zaostaci. Naprotiv, u godinama kad je Izrael imao potpunu kontrolu nad spornim teritorijima, nije bilo ni kontrolnih točaka, ni policijskih satova i Palestinci su imali slobodu kretanja, a i mogućnost zapošljavanja na području čitavog Izraela. Tek nakon početka mirovnih pregovora 1993. godine i, s tim u vezi, stvaranja autonomnih palestinskih područja pod kontrolom Yassera Arafata, terorizam postaje izraelska zbilja. Tek nakon toga ustanovljavaju se kontrolne točke.

Drugim riječima, dok palestinske akcije objašnjavaju izraelske postupke, pila naopako nije moguća. Kako, dakle, objasniti navedene primjere (Ighnamate, Tirawie i Bise) palestinskog društva?

Malo statistike: u prvih 9 mjeseci 2005. godine, više je Palestinaca ubijeno od strane Palestinaca samih, nego od strane Izraelaca (219 prema 218, prema MUP-u Palestinske Samouprave; iako je broj Palestinaca ubijenih od strane samih Palestinaca daleko veći). U Pojasu Gaze, odlazak izraelske vojske i stanovništva donio je anarhiju, a ne slobodu. Članovi Hamasa redovito se oružano sukobljavaju s pripadnicima Fataha (Abbasova vladajuća stranka). Isto tako redovito, kao stvar rutine, ubijaju se članovi suprotstavljenih klanova. Takozvani kolaboracionisti ubijaju se i masakriraju na ulici, a njihova krivnja često nije ništa drugo nego zavist u očima susjeda. Palesinski društveni outsideri također žive na ivici - tzv. ubojstva iz časti žena su uobičajena pojava, isto kao i mučenja i ubojstva homoseksualaca.

Na vrhu te kulture nasilja nalaye se vođe Hamasa, Fataha, klanski poglavice, razni palestinski generali i ministri... Na vrhu, teoretski, nalazi se predsjednik Samouprave. Svi su oni odgajani u toj i takvoj kulturi; mnogi od njih su propovijedali, ili vršili nasilje. Za Arafata, oni su bili alat pomoću kojeg je ostvario vodstvo u Pokretu i svoju političku snagu. Među Palestincima, njegova je popularnost najviše počivala na činjenici da je upravo pod njegovim vodstvom nasilje dovelo do respekta na međunarodnm planu.

Danas predsjedavajući Abbas govori o zatočenicima slobode. Predsjednik Palestinske Samouprave na čelu je društva u kojem su čojstvo i nasilje čvrsto isprepleteni i u kojem često nedostatak drugog vodi do gubitka prvog. To istovremeno ne znači da je Abbas sam po sebi nasilna osoba. Međutim, njegova sudbina kao političara, leži u rukama nasilnika i on dosad nije pokazao snagu suočiti se s njima.

Umjesto toga, on je pokušao uvući terorističke skupine, poput Hamasa, u demokratski proces. Kao što je bio slučaj s Hizb Allom u Libanonu, oni su bili sretni i spremni prihvatiti što im politika nudi, ali su i dalje ostali naoružani. Na taj su način oni ismijali preuzete obveze predsjednika Abbasa za jedan autoritet, jedan zakon, jednu pušku - znači ideju države same, kao i samog Abbasa, predsjednika te države.
Razgovarajte s Palestincima i često ćete čuti mantru o palestinskoj časti iz koje onda izlazi potreba za državnošću. Međutim, bude li se palestinska država ikad rodila, ona će biti mala, većinom siromašna, kultrno marginalna, većinom pustinjska država, puna kamenja i prašine. Zato je razumljivo i da je Arafat - čovjek poroka, ali i taštine - odbio takvu državu, a njegovi su ljudi klicali njegovoj odluci. Njihovo je čojstvo uvijek počivalo na nasilju, njihovoj borbi i njihovim zatočenicima slobode.

Za Mahmouda Abbasa, problem je da državnost i čojstvo ne dolaze u paketu. Između njih se bira. A, ako je povijest ikakva učiteljica života, onda izbor, kojeg on mora napraviti vjerojatno, on sam neće preživjeti.

Bert. Stephens je član uredničkog odbora Wall Street Journala.

DRY BONES

LICEMJERJE MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE CRVENOG KRIŽA

Međunarodna organizacija Crvenog križa već dugo negira izraelskom Crvenom davidovom štitu (Magen David Adomu) članstvo u toj organizaciji. Poznato je da su arapske, muslimanske i zemlje trećeg svijeta najglasniji protivnici primitka izraelske organizacije u svjetsku organizaciju Crvenog križa.

Naravno da Crveni križ nije mogao u javnost iznositi pravi razlog neprimanja Magen David Adoma u svoje članstvo pa je, kao izlika, korišteno objašnjenje da je Magen David Adom kršio konvenciju Crvenog križa koristecći simbol Davidovog štita (6-krake zvijezde): prema tom tumačenju, Međunarodni Crveni križ od svih svoji članica zahtijeva korištenje simbola crvenog križa.

Taj članak konvencije nije, pak, spriječio prijem više od 25 organizacija muslimanskog Crvenog polumjeseca u ovu organizaciju, iako su te organizacije, kao simbol, koristile crveni polumjesec, a ne crveni križ.

Najnovija epizoda licemjerja Međunarodne organizacije Crvenog križa odigrala se nedavno, kada je Crvenom križu dano naređenje da prestan koristiti simbol crvenog križa u Iraku, jer taj simbol može uvrijediti tamošnje muslimane.

Licemjerje? Ni slučajno...

Više možete pročitati u članku Washington Timesa.

EUROPSKE ŠKOLE I ANTISEMITIZAM - DIO II.

Jews are here,
Jews are there,
Jews are almost everywhere,
filling up the darkest places,
evil looks upon their faces...

...Make them take many paces
for being one of the worst races,
on their way to a gas chamber,
where they will sleep in their manger…
I'll be happy Jews have died.

Pjesmica, koja slavi istrebljenje Židova od strane nacista, uključena je u knjigu dječje poezije, koja će se distribuirati po školama u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Ovo izdanje, pod naslovom Great Minds, sadrži radove djece između 11 i 18 godina, koji su pobijedili na literarnim natjecanjima širom Ujedinjenog Kraljevstva.

Jedan je literarni uradak u toj zbirci privukao pozornost židovskih grupa, političara i židovskih fundacija posvećenih proučavanju Holokausta, a radi svog antisemitskog sadržaja (Zanimljivo... kako samo njih? Drugima je tako nešto normalno? - moja opaska).

Autor sporne pjesmice je 14-godišnji Gideon Taylor, koji je svoju pjesmicu napisao iz perspektive Adolfa Hitlera.

Izdavač u obrani sporne pjesmice

Knjigu je financirala nakladnička kuća Forward Press, koja i vodi natjecanje Great Minds, kroz svoj website Young Writers.

Pobjedički radovi osvojili su nagrade u iznosu od 20 funti za učenike te 1000 funti za škole, odakle nagrađeni učenici dolaze.

Prema pisanju novine Jewish Telegraph, sporna pjesmica je jedina od svih radova, objavljenih u knjizi, uz koju nije navedena matična škola učenika i njena lokacija.

Urednik Young Writers, Steve Twelvetree, koji je uredio i knjigu, kaže da je pjesmicu uključio jer je iz nje vidljivo kako je autor osjetio empatiju prema nacističkom fuereru. Gospodin Twelvetree izjavio je Telegraphu slijedeće:

Iz Gideonove pjesmice, kao i iz mog znanja o nacionalnom curriculumu za taj uzrast u školama, njegova pjesmica pokazuje dobru uporabu jezika i pisana je iz perspektive Adolfa Hitlera.

Urednik nastavlja:

Key Stage 3 history requires pupils to show knowledge and understanding of events and places - to show historical interpretation and to explain significance of events, people and places, all of which World War II and the Holocaust is part of.

The poem clearly states 'I am Adolf Hitler' and it recounts a historical fact, something Young Writers and Forward Press are not willing to censor.

Ipak...

Međutim, židovske su organizacije manje impresionirane uvrštavanjem ovog uratka u knjigu, koja će, po njihovom mišljenju, lako moguće imati dosta utjecaja na formiranje pogleda na židovski narod kod mladih Britanaca.

Glavni izvršni ravnatelj Upravnog odbora britanskih Židova, Jon Benjamin izjavio je:

It is the duty of the publisher to consider the consequences of the poem.

Laburistička židovska zastupnca u Parlamentu, Louise Ellman, koja predstavlja izbornu jedinicu Liverpool Riverside, izrazila je svoju zabrinutost. Ona je rekla:

It's an incitement to racial hatred. The words are absolutely outrageous and appalling.

Glasnogovrik Holocaust Educational Trusta reagirao je na sličan način kao i zastupnica Ellman. Fundacija sada vrši pritisak na izdavača da se formalno ispriča i da iz knjige ukloni spornu pjesmicu. Za glasnogovornika je:

It is totally insensitive and inappropriate for this kind of hatred to appear.

It is also immensely insulting to those who lost their lives in the Holocaust and to those who survived.

European Jewish Press

Update: A na drugoj strani medalje...