Usprkos onome pto terorističke organzacije tvrde, trenutačni izraelski rat na dvije fronte nije samo radi zemlje. Na kraju krajeva, Hizb Allah i Hamas ispaljuju rakete iz Libanona i Gaze, dosta vremena nakon što se Izrael povukao s tih područja.
Zaista, ako je okupirana sveta arapska zemlja inicijator bliskoistočne krize, Sirija sigurno ne bi riskirala puškaranje oko toliko važne Golanske visoravni. U međuvremenu, Kairo je centar virulentnog antisemitizma, iako je Izrael s Egptom odavno potpisao mirovni sporazum i povukao se sa Sinaja, zaključno s 1982.
Svijet se nadao da će, nakon izraelskog povlačenja iz Libanona 2000. i Gaze 2005. te nedavnih izbora u Beirutu i u Palestinskoj Samoupravi, biti svjedok dolasku trajnog mira između racionalnih demokratskih država. Postupno, Izrael se vraćao u svoje granice od prije 1967. Zauzvrat bi - postpuno - nadali su se svi, arapski susjedi glasovali za razumne državnike, koji bi odbacili terorizam i počeli izgrađivati vtalna gospodarstva i vlade. Međutim, sve te promjene uključivale su u sebi radikalnu promjenu bliskoistočnog mentaliteta, a to se nije dogodilo.
Nameće se pitanje - ako najnoviji ratovi u Libanonu i Gazi nisu za zemlju, jesu li to ratovi za uništenje Izraela?
Nastavite čitati It's not just about the land
0 comments
Objavi komentar