
Što kažu činjenice? Evo nekoliko najosnovnijih (ostatak na priloženom linku):
Godine 1995., kada je Yasser Arafat dobio kontrolu nad Betlehemom, prvi mu je korak bio šireje municipalnih granica, kako bi u grad uključio oko 30,000 muslimana, koji su živjeli u okolnjim izbjegličkim kampovima, Kako ni to nije bilo dovoljno za ostvarivanje željene većine, Arafat je motivirao muslimane iz Hebrona i okoline da se presele u Betlehem.
Slijedeći korak bila je eksproprijacija zemlje u vlasništvu kršćana. Godine 2002. nađene su mrtve dvije sestre teenagerskog uzrasta, kršćanke, za koje su muslimani tvrdili da su prostitutke... kao da bi i ta činjenica opravdala mučenje i ubojstvo. Međutim, kršćani su tvrdili da je bilo sličnih slučajeva i da je ubojstvo način da se prikriju grupna silovanja.
U samo deset godina, kršćani su od većine u Betlehemu spali na 12% ukupnog stanovništva. Egzodus se nastavlja...
Kršćanski apeli iz Betlehema privukli su pozornost mnogih kršćanskih organizacija. Čak je i Vatikan, početkom prosinca, javno zatražio od Izraela da intervenira u korist ugroženog kršćanskog stanovništva u Betlehemu, a što je rijedak potez u vatikanskoj diplomaciji. Za to vrijeme glavne su protestantske crkve u SAD-u bile zauzete važnijim poslom lobiranja kampanja za bojkot Izraela.
Link na kompletan članak
Human Rights of Christians in Palestinian Society (monografija u PDF formatu)
Jyzija u 21. stoljeću?
0 comments
Objavi komentar