Pojam je u opću uporabu ušao ranih sedamdesetih te se upotrebljava i u generičkom značenju (za sve suvremene oblike antisemitizma), ali također i da bi se istakla razlika između drugačijeg sadržaja tog novog antisemitizma, nego što je bio onaj tradicionalni, čija se motivacija temeljila na rasnoj teoriji, religiji i nacionalnom šovinizmu.
Kad se pojam novi antisemitizam upotrebljava u ovom drugom značenju (novi sadržaj), onda se promatra ono, što ga razlikuje od antisemitizma u njegovom originalnom značenju, a kroz njegovu retoriku, motivaciju i njegovo mjesto u političkom spektru. Antisemitizam u originalnom sadržaju pojma postoji i dalje. Kritičati ovakvog pristupa tvrde da je njegova motivacija izjednačavanje kritike Izraela s antisemitizmom.
Priroda novog antisemitizma
Antisemitizam je nekad bio asociran sa skupinama na političkoj desnici - novi antisemitizam sada nije stran ni skupinama na ljevici. Novi antisemitizam često se opisuje kao onaj, koji svoj rječnik i argumente preuzima od opozicije cionizmu, opozicije postupaka izraelske države odnosno vlade, radije nego da koristi rječnik, koji izražava otvorenu mržnju prema Židovima, iako se događa i ovo drugo. Tako novi antisemitizam preuzima društveno prihvatljivu retoriku, iako je sadržajno i dalje antisemitizam.
Britanski vrhovni rabin, Jonathan Sacks to je objasnio na slijedeći način (slobodan prijevod):
Novi antisemitizam - a on jest novi - jest globalni fenomen, koji se širi internetom, e-mailovima, televizijom i videom i mi, u ovom trenutko, još uvijek ne znamo koliko će ovi mediji doprinijeti njegovom širenju... novi antisemitizam svoj izvor simultano ima na tri različita mjesta: radikalna islamska mladež, zapaljena ekstremističkom retorikom, ljevičarska antiamerička kognitivna elita, koja je snažno reprezentirana u europskim medijma i ekstremna desnica - u svojoj pojavnosti istovremeno antimuslimanska i antižidovska.
Alan Dershowitz, u svojoj knjizi The Case For Israel: opisuje svoj pogled na današnji odnos između antisemitizma i anticionizma:
A good working definition of Anti-Semitism is taking a trait or an action that is widespread, if not universal, and blaming only the Jews for it. That is what Hitler and Stalin did, and that is what former Harvard University president A. Lawrence Lowell did in the 1920s when he tried to limit the number of Jews admited to Harvard because "Jews cheat." When a distinguished alumnus objected on the grounds that non Jews also cheat, Lowell replied, "You're changing the subject. I'm talking about Jews". So, too, when those who single out only the Jewish nation for criticism are asked why they don't criticize Israel's enemies, they respond, "You're changing the subject. We're talking about Israel."
Da napadi na Izrael mogu poslužiti kao pokriće za antisemitizam shvatila su i neka službena vladina tijela u Europi i SAD-u. Tako je Europski promatrački centar za rasizam i ksenofobiju - The European Monitoring Centre on Racism and Xenophobia (EUMC) - dio Vijeća Europe, ove godine pokušao pobliže definirati odnos između antisemitizma i anticionizma, kao dio svojih nastojanja borbe protiv antisemitizma. EUMC je razvio radnu definiciju antisemitizma i definirao načine na koje napadaji na Izrael, ili cioizam, mogu biti antisemitski:
* Negiranje židovskom narodu prava na samoodređenje, na primjer tvrdnjama da je postojanje Izraela rasistički pothvat;
* Primjena dvostrukih kriterija/standarda tražeći od Izraela onakvo ponašanje, koje se ne traži od drugih demokratskih nacija/država;
* Upotreba simbola, koji se asociraju s klasičnim antisemitizmom (Židovi su ubili Isusa, blood libel...) kao karakterizacija Izraela i Izraelaca;
* Usporedbe suvremene izraelske politike i nacista;
* Držanje svakog Židova odgovornim za akcije izraelske države.
Kritika Izraela na način na koji se kritiziraju ostale države, pak, ne može se definirati kao antisemitizam.
Nastavit će se...
0 comments
Objavi komentar