IZRAEL I HAMAS (članak u izradi)

Logo: sastoji se od Kupole na stijeni (sagrađenoj na temeljima Hrama, na Brdu Hrama u Jeruzalemu), dva prekrižena mača i dvije palestinske zastave, koje obrubljuju Kupolu na stijeni s frazom Nema Boga do Boga i Muhamed je Božji kurir. Na vrhu amblema nalazi se mapa Države Izrael sa spornim teritorijima (Samarija, Judeja i pojas Gaze), ispod koje piše Palestina, dok na dnu loga piše Islamski pokret otpora Hamas.

U krugu zagovaratelja teorija zavjera, kao i onih malignijih tipova, kad je o Izraelu riječ, popularna je teorija o izraelskom osnivanju palestinske verzije Muslimanskog bratstva - Hamasa.

Hamas je ogranak Muslimanskog bratstva, osnovan u Pojasu Gaze, negdje oko 1967. godine, a nakon prestanka egipatske aneksije i izraelske okupacije tih danas spornih teritorija.

Hamas su, tijekom 1970-tih i 1980-tih godina financirali Saudijska Arabija i niz drugih država. Političko/dobrotvorna Hamasova sekcija tada je bila i službeno registrirana unurar Izraela: Izrael je, u tom razdoblju, ohrabrivao Hamas, kojeg je doživljavao kao dobrodošlu konkurenciju sekularnom Fatahu Yasser Arafat (a u fazi spektakularnog palestinskog terorizma, obilježenog otmicama zrakoplova, otmicama djece u školama i masakriranjem sportaša). U tom se razdoblju Hamas suzdržavao od političke djelatnosti i koncentrirao na socijalna pitanja - npr. otkrivajući korupciju, administriranjem waqfova, organiziranjem komunalnih projekata, organiziranjem odvojenih plaža za muškarce i žene na teritoriju Pojasa Gaze i sl. Sredinom osamdesetih, pokret je preuzela militantna frakcija, na čelu s Ahmedom Yassinom.

Akronim Hamas prvi put se pojavljuje 1987. u letku, koji optužuje izraelsku obavještajnu službu za udar na moral palestinske mladeži, kao dio plana za njenu regrutaciju za kolaboracioniste. Nasilje se s Hamasom prvi put povezuje za vrijeme Prve intifade, kada započinje s praksom kažnjavanja tzv. kolaboracionista, a nastavlja s napadima na izraelske vojne ciljeve, nastavljajući sa civilima kao svojim primarim ciljevima (uz ubijanje Izraelaca i kažnjavanje kolaboracionista. Hamas ima i svoju moralnu policiju). Kao što su se Hamasove metode mijenjale tijekom zadnjih 30 godina, tako mu se mijenjala i retorika pa su danas izraelski civili njihovi vojni ciljevi samom činjenicom jer u Izraelu postoji institucija općeg služenja vojnog roka.

Prema poluslužbenoj Hamasovoj biografiji Istina i egzistencija, Hamas je izrastao kroz 4 glavne faze:

1. 1967-1976: osnivanje Muslimanskog bratstva u Pojasu Gaze, kao odgovor na opresivnu izraelsku vlast (a zapravo tek tada jer Egipat nije dozvoljavao osnivanje ičega za vrijeme svoje aneksije Pojasa Gaze od 1949. do šestodnevnog rata - uključujući tu i obrazovne institucije);
2. 1976-1981: geografska ekspanzija kroz strukovna udruženja na području Pojasa Gaze, Judeje i Samarije te izgradnja institucija, prije svega al-Mujamma` al-islami, al-Jam`iyya al-islamiyya, i Islamskog sveučilišta u Gazi;
3. 1981-1987: stvaranje političkog utjecaja kroz osnivanje akcijskih mehanizama i pripremu za oružanu borbu;
4. 1987: osnivanje Hamasa kao oružanog krila Muslimanskog bratstva u Palestini i početak Jihada.

Hamas se vodi kao teroristička organizacija u Izraelu, Europskoj Uniji, SAD-u i Kanadi, a napadi na civile i kršenje drugih ljudskih parava osuđeni su i od UN Komisije za ljudska prava (UNCHR), kao i od Human Rights Watch-a.

Hamasova povelja iz 1988.

KRŠĆANI U BETLEHEMU: OD VEĆINE DO MANJINE U 10 GODINA PALESTINSKE SAMOUPRAVE

Antidiskriminacijski odbor američkih Arapa (American Arab Anti-discrimination Committee -AADC) organzirao je 29. studenog (početak Božićnog sajma) u San Franciscu paljenje svijeća za betlehemske kršćane. Za njihov je današnji položaj, pogađate, okrivljen Izrael.

Što kažu činjenice? Evo nekoliko najosnovnijih (ostatak na priloženom linku):

Godine 1995., kada je Yasser Arafat dobio kontrolu nad Betlehemom, prvi mu je korak bio šireje municipalnih granica, kako bi u grad uključio oko 30,000 muslimana, koji su živjeli u okolnjim izbjegličkim kampovima, Kako ni to nije bilo dovoljno za ostvarivanje željene većine, Arafat je motivirao muslimane iz Hebrona i okoline da se presele u Betlehem.

Slijedeći korak bila je eksproprijacija zemlje u vlasništvu kršćana. Godine 2002. nađene su mrtve dvije sestre teenagerskog uzrasta, kršćanke, za koje su muslimani tvrdili da su prostitutke... kao da bi i ta činjenica opravdala mučenje i ubojstvo. Međutim, kršćani su tvrdili da je bilo sličnih slučajeva i da je ubojstvo način da se prikriju grupna silovanja.

U samo deset godina, kršćani su od većine u Betlehemu spali na 12% ukupnog stanovništva. Egzodus se nastavlja...

Kršćanski apeli iz Betlehema privukli su pozornost mnogih kršćanskih organizacija. Čak je i Vatikan, početkom prosinca, javno zatražio od Izraela da intervenira u korist ugroženog kršćanskog stanovništva u Betlehemu, a što je rijedak potez u vatikanskoj diplomaciji. Za to vrijeme glavne su protestantske crkve u SAD-u bile zauzete važnijim poslom lobiranja kampanja za bojkot Izraela.

Link na kompletan članak
Human Rights of Christians in Palestinian Society (monografija u PDF formatu)
Jyzija u 21. stoljeću?

ZLOUPORABA DJECE... N-TI NASTAVAK

SIRIJSKI ODGOVOR NA UN-ovu ISTRAGU O HARIRIJEVOM UBOJSTVU

Na nominalno neovisnoj sirijskoj pravnoj web stranici al Nazaha autor pod imenom Khaled Khaz'al objavio je 17. studenog članak Tko je Mehlis?, referirajući na izvješće, koje je Vijeću sigurnosti UN-a podnio Detlev Mehlis, komesar Međunarodne nezavisne UN istražiteljske komisije o ubojstvu bivšeg libanonskog premijera Rafika Haririja. Članak se izvorno pojavio na još jednoj nominalno neovisnoj sirijskom internet stranici All for Syria, koju vode sirijski intelektualci. U članku se navodi da:

izbor ovog njemačkog suca [Detleva] Mehlisa da vodi UN-ovu istražnu komisiju o ubojstvu [bivšeg libanonskog] premijera Al-Hariria... nije bila slučajnost... Mehlis se rodio 13. ožujka 1947. godine u Istočnom Berlinu, nakon što je grad, nakon završetka Drugog svjetskog rata bio podijeljen i još u ruševinama... u sjeni ove tragedije Mehlis se rodio prokletog dana - 13., prokletog mjeseca - 3. i proklete godine - godine poraza i uspostave cionističkog entiteta.

Mehlis je rođen u miješanom braku njemačkog kršćanskog oca i majke - poljske Židovke. Zajedno sa svojim djetetom, majka je vrlo brzo napustila Njemačku i otišla za Palestinu, odmah nakon proglašenja židovske države. Ondje se majka zaposlila u židovskoj imigracijskoj organizaciji i bila poslana u Njemačku i Poljsku, kako bi agitirala za imigraciju u Obećanu zelju, a kod židovskih obitelji. Tako je Mehlisova majka igrala istaknutu ulogu o dovođenju Židova u Palestinu i kao takva je dobila medalju za službu od Moshe Dayana, neka je zapamćen po zlu, za vrijeme dok je on bio ministar rata..

Prije nego li je [Mehlis] uspio završiti svoje školovanje, majka mu je ubijena u ratu 1967., volontirajući kao bolničarka u izraelskoj armiji i to na sirijskom frontu!!! U takvom je ozračju mladi Mehlis završio svoje sredjoškolsko obrazovanje u zapadnom Berlinu. Nakon toga se upisao na pravo i postao odvjetnik, u srcu kujuči osvetu za majčine sirijske ubojice. Mehlis, koji je postao brilijantan sudac, sudjelovao je u mnogim poznatim međunarodnim sudskim procesima, u kojima su optuženici bili neprijatelji SAD-a i Izraela, ili, pak, arapski prijatelji...

Ostatak članka na linku

Ako je ovo potencijalna oporba današnjoj sirijskoj vlasti, očigledno je da je mir vrlo realna mogućnost...ne.

PRIČE IZ ZONE SUMRAKA

PRIČA PRVA

Prema novom zakonu, svaka obitej, iz koje je izašao teroristm dobivat će novčanu naknadu, čija će osnovica biti 250 američkih dolara mjesečno. U obzir se uzima tradicionalna arapska obitelj, koju n ečine samo roditelji i djeca. Obitelji oženjenih terorista dobivat će i dodatak na tu osnovicu od 50 američkih dolara mjesečn i po 15 amerilkih dolara po svakom djetetu, 25 po svakom roditelju i po 15 svakom bratu, s kojim je terorist živio, prije nego se raznio, ili bio ubijen.

Novac će biti isplaćivan iz proračuna Palestinske Samouprave i takvi iznosi su značajni za prosječnu obitelj u Judeji, Samariji i Pojasu Gaze.

Izrael i SAD proteklih su već godina poduzimali prave brojne akcije, kako bi ugasili organizacije, koje distrubuiraju novac obiteljima terorista, naročito bombašima-samoubojicama.

Proračun Palestinske Samouprave uveliko se financira iz fondova Europske Unije i SAD-a.

Izrael također redovito uplaćuje novac Palestinskoj Samoupravi. Većina tog novca prikupljena je od carina na robu, koja preko Izraela u lazi u Palestinsku Samoupravu, ili od Palestinaca, koji žive pod jurisdikcijom Palestinske Samouprave.

Link na vijest


PRIČA DRUGA

Upoznajte Hamasovu kandidatkinju za Palestinsko legislativno vijeće. Ona se zove Mariam Farhat, ima 56 godina, i proteklih je godina postala simbol palestinskog majčinstva. Ona je svoja 3 sina odgojila kao bombaše-samoubojice, aktivno sudjeujući u njihovoj obuci i tako zaradila naslov majka mučenika.

Godine 2002. ona je savjetovala svog sina Mohammeda kako bi bilo najbolje napasti susjedno židovsko naselje u Gazi. Mohammed je, prije nego je ubijen, uspio ubiti 5 Izraelaca.

Farhatin najstariji sin, Nidal ubijen je 2003. godine, dok je pripremao teroristički napad, a treći sin, Rawat, poginuo je u izraelskom zračnom napadu ranije ove godine, dok je prevozio rakete u svom vozilu.

Mariam Farhat ima još tri sina.

KONTROLNE TOČKE

Sirs,

I read with interest your article on Palestinians, checkpoints and Israel.

As an Israeli living in Efrat, one of the Jewish towns mentioned in your article, I felt I personally related to the description of the humiliation, delays, and inconvenience caused by the various checkpoints.

Let me describe my typical day.

Efrat should normally be a 7 minute drive to Jerusalem, yet when I leave for work I have to drive through 2 checkpoints to enter Jerusalem, often sitting in traffic for as long as a half hour, as each car is checked one by one to make sure no Palestinian suicide bombers sneak through.

Before heading to work, I stop off at the post office to get my mail. At the post office, I empty my pockets, walk through a metal detector, and as I invariably beep, I then face the daily humiliation of the pat down (like when you are at the airport), I usually then show my ID – all to make sure that I am not a Palestinian terrorist planning to shoot up everyone inside the building - again.

Having completed that checkpoint I head over to work. Entering the building's parking lot, my car is then thoroughly searched to make sure no bombs are smuggled inside or attached unbeknownst to me (oh, and I show my ID yet again).

Entering the lobby requires that once again I show my ID. If it is a nice guard that knows me, he'll sometimes skip the humiliating pat down if I beep as I walk through the metal detector.

In the evening, if I want to go shopping with my wife and then catch dinner and a movie, the checkpoints and humiliations become nearly unbearable.

Entering the shopping mall parking lot in Talpiot, our car is once again thoroughly checked for bombs, and depending on the day's warning level, I might have to get out of the car and undergo yet another humiliating pat down (and of course show my ID).

Entering the supermarket, once again I empty my pockets, and get the pat down, my wife has the additional humiliation of not just a pat down, but of some stranger rummaging though her pocketbook and seeing what she keeps in there. Once again, to make sure we are not Palestinian terrorists smuggling in weapons to kill innocent Israelis in a public place – yet again.

Having completed our shopping we head to a restaurant, where yet again, we undergo a full body pat down, and to my wife's humiliation yet again, her pocketbook is rummaged through, all to make sure that we are not yet another Palestinian suicide bomber trying to blow up yet another restaurant and all the Jews inside.

Do I need to describe what happens when then head over to the movie theater?

I probably should, because there we are checked 3 times, as they make sure that the previous guard didn't misidentify us at any point.

Luckily, when we head back home there are no spot checks on the road today and even better, the guard at the checkpoint to our town recognizes us, so we go through unhindered.

As he opens the huge metal gate attached to the wall that surrounds my town, which protect us from Palestinian infiltrators, I feel like I'm entering a big prison.

Prison-like or not, usually our town's security fence works. In the past few years, only 3 Palestinian terrorist got through, but thank God they were killed in time before their attacks actually succeeded.

Though the truth is, the Palestinian suicide bomber in our supermarket only failed because the trigger to his suicide belt malfunctioned when he pressed it.

So I must say, I do relate to the fact that my Palestinian neighbors must go through so many checkpoints, yet not as many as I go through every day.Unfortunately, unless the Palestinians unequivocally give up terrorism, both their checkpoints, and my checkpoints are here to stay.

Tomorrow I am renewing my ID card. It's worn out.

ISTOMIŠLJENICI

Hitler i Haji Amin al Husseini, jeruzalemski muftija, osnivač SS Handžar divizije i Arafatov rođak; Husseini je u Berlin stigao nakon što seu ga Britanci osudili za arapsku pobunu u britanskoj Palestini 1936-1939., a u kojoj je ubijeno na stotine Židova i Arapa, koji su mu se suprotstavljali.

Britanija ga je ipak posredno nagradila, praktički obustavivši svu imigraciju u Palestinu, baš u vrijeme Hitlerovog dolaska na vlast u Njemačkoj i priprema za Drugi svjetski rat.



Haj Amin al Husseini obavlja smotru SS Handžar divizije.



Skup Hizb Allah (Božje stranke) u Libanonu. Hizb Allah financira i podupire Iran, preko Sirije, baš kao i Islamski Jihad.



Islamski Jihad.



Fatah, stranka Yassera Arafata i današnjeg palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa.



Opet Hizb Allah, koji u Libanonu vijori palestinsku zastavu.



Klasični primjer novog antisemitizma - Izrael se uspoređuje s nacistima. A tko je zapravo njihov sljednik - i to s ponosom ističe - vidi se iz priloženog.

AYATOLLAH ALI KHAMENEI U OBRANI IRANSKOG PREDSJEDNIKA

Naravno, mudri ajatola u staroj se bliskoistočnoj tradiciji dvostrukog govora samo nije osvrnuo na ono, radi čega su iz svijeta i stigle osude iranskog predsjednika, a to je negacija holokausta i nastavio u poznatom stilu plakanja nad palestinskom sudbinom, kao primarnim problemom islamskog (Iranci nisu Arapi) svijeta.

Doduše, ni on nije dao odgovor kako to da arapski i islamski svijet, toliko zabrinuti za palestinske patnje, iste drže u izbjegličkim logorima već gotovo 60 godina, zabranjuju im bavljenje određenim zanimanjima, sklapanje baka s domaćim stanovništvom... dok su sve izbjeglice i žrtve razmjene stanovništva, a koje su uslijedile širom svijeta nakon završetka Drugog svjetskog rata već odavno našli svoj dom i podižu već treću generaciju (spomenimo samo Židove iz arapskih zemalja, Nijemce, Poljake, Ukrajince, Slovake, Čehe, Srbe, Hrvate, Indijce, Pakistance i Bangladešane... - od kojih su neki brojali milijune već u trenutku izbjeglištva).

Link na potpunu vijest

UPDATE

U Teheran Timesu gostovao je i poznati revizionist, Mark Weber. On je izjavio kako obilježavanje Dana holokausta, a koji je UN izglasovao prošle godine da se obilježava 27. siječnja, jača židovsko-cionističku moć.

Link na Tehran Times

ZABRANJENI IZRAEL

Razne iračke stranke - šitske i sunitske - potpisale su, u petak, Kod časti, kojim obećavaju nikad ne normalizirati odnose s Izraelom.

Kod časti potpisale su frakcije šiitskog klerika Muqate al Sadra, zamjenik premijera Ahmad Chalabi, premijer Ibrahim al-Ja’afari, Vrhovni savjet islamske revolucije u Iraku i Suni irački front koncenzusa.

Ovaj dokument također zahtijeva timetable za povlačenje okupacijskih snaga, pod vodstvom SAD-a i osuđuje terorizam, dok isitče legitimitet otpora.

Izbori su slijedeći tjedan i Kod časti sugerira moguće koalicije. Al Sadr bio je pokretač ove inicijative, tvrdi Associated Press.

Link na vijest

IRANSKI PREDSJEDNIK PONOVNO JAŠE

Iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinejad, u utorak je izrazio svoje sumnje u činjenicu da se holokaust dogodio i sugerirao da bi se Izrael mogao preseliti u Europu.

Njegove je komentare prenijela službena iranska novinska agencija IRNA, a dao ih je za vrijeme novinske konferencije u Meki. Iranski je predsjednik u listopadu izjavio kako Izrael treba zbrisati s karte Svijeta, što je izazvalo osudu svjetske javnosti.

Neke europske države inzistiraju na tvrdnjama da je Hitler pobio šest milijuna nevinih Židova u pećima i inzistiraju na tome toliko žestoko da, ako bilo tko dokaže nešto u suprotnosti s tom tvrdnjom, oni takvu osobu osude i bace u zatvor.

Iako mi ovakve tvrdnje (da se holokaust dogodio - op. prevoditelja) ne prihvaćamo, pitamo Europljane da li je ubojstvo nedužnog židovskog naroda od strane Hitlera razlog da oni podupiru okupatore Jeruzalema (Jeruzalem i Brdo Hrama - na arapskom al Kuds i al Aksa često su sinonimi, koji se upotrebljavaju za čitav Izrael - op. prevoditelja)?

Ako su Europljani pošteni, onda bi cionistima morali dati neke od svojih, europskih krajeva - npr. Njemačkoj, Austriji, ili nekim drugim europskim zemljama - i cionisti bi mogli svoju državu osnovati u Europi. Ponudite neki dio Europe i mi ćemo vas poduprijeti,

poručio je iranski predsjednik.

Link na ostatak vijesti

Inače Iran nije arapska zemlja pa je očito da muslimani općenito na ovaj sukob gledaju kao na religijski sukob i bacanje Izraela u more kao jedan od preduvjeta uspostave islamske države. U takvom pogledu na stvari, kompromis je nemoguć, jer u sebi podrazumijeva negaciju izraelskog prava na nacionalni opstanak.


Update

Nakon što je polučio neželjene reakcije međunarodne javnosti te nakon nemuštog pokušaja njegovog opravdanja od ayatollaha Khameneija (više o tme ovdje), iranski predsjednik Ahmadinejad je, u maniru pravog trgovca nekretninama sad proširio alternative ya premještanje Izraela - u Europu, alternativama je predložio i dijelove SAD-a, Kanade, ili Aljasku (Zar Aljaska nije dio SAD-a?).

Više o tome na ovom Linku




Ne propustite komentaru u lijevom Guardianu, koji se, u blogerskom svijetu često naziva i al Guardian.. došlo je vrijeme otrežnjenja...

NOBELOVAC

Mislim da smo dosad naučili da se mir ne održava smanjenjem, nego održavanjem današnjeg nivoa naoružanja,

rekao je jedan od dobitnika ovogodišnje Nobelove nagrade ze ekonomiju, američko-izraelski znanstvenik Robert J. Aumann.

Aumann i Amerikanac Thomas C. Schelling dobili su nagradu za upotrebu takozvane teorije igre u objašnjavanju velikih političkih i ekonomskih sukoba.

Mir je u mračnim vremenima Hladnog rata održan jer su, 24 sata dnevno, u zraku bili zrakoplovi, koji su nosili nuklearno naoružanje,

rekao je novinarima u Stockholmu 75-godišnji Aumann, u tjednu, uoči dodjele nagrada.

Link
O pokušajima da mu se oduzme Nobelova nagrada

NOVI ANTISEMITIZAM

Pojam novi antisemitizam podrazumijeva suvremeno izbijanje antižidovskih incidenata na međunarodnom nivou, napade na židovske simbole, kao i prohvaćanje antisemitskih vjerovanja i njihovo izražavanje u javnom diskursu.

Pojam je u opću uporabu ušao ranih sedamdesetih te se upotrebljava i u generičkom značenju (za sve suvremene oblike antisemitizma), ali također i da bi se istakla razlika između drugačijeg sadržaja tog novog antisemitizma, nego što je bio onaj tradicionalni, čija se motivacija temeljila na rasnoj teoriji, religiji i nacionalnom šovinizmu.

Kad se pojam novi antisemitizam upotrebljava u ovom drugom značenju (novi sadržaj), onda se promatra ono, što ga razlikuje od antisemitizma u njegovom originalnom značenju, a kroz njegovu retoriku, motivaciju i njegovo mjesto u političkom spektru. Antisemitizam u originalnom sadržaju pojma postoji i dalje. Kritičati ovakvog pristupa tvrde da je njegova motivacija izjednačavanje kritike Izraela s antisemitizmom.

Priroda novog antisemitizma

Antisemitizam je nekad bio asociran sa skupinama na političkoj desnici - novi antisemitizam sada nije stran ni skupinama na ljevici. Novi antisemitizam često se opisuje kao onaj, koji svoj rječnik i argumente preuzima od opozicije cionizmu, opozicije postupaka izraelske države odnosno vlade, radije nego da koristi rječnik, koji izražava otvorenu mržnju prema Židovima, iako se događa i ovo drugo. Tako novi antisemitizam preuzima društveno prihvatljivu retoriku, iako je sadržajno i dalje antisemitizam.

Britanski vrhovni rabin, Jonathan Sacks to je objasnio na slijedeći način (slobodan prijevod):

Novi antisemitizam - a on jest novi - jest globalni fenomen, koji se širi internetom, e-mailovima, televizijom i videom i mi, u ovom trenutko, još uvijek ne znamo koliko će ovi mediji doprinijeti njegovom širenju... novi antisemitizam svoj izvor simultano ima na tri različita mjesta: radikalna islamska mladež, zapaljena ekstremističkom retorikom, ljevičarska antiamerička kognitivna elita, koja je snažno reprezentirana u europskim medijma i ekstremna desnica - u svojoj pojavnosti istovremeno antimuslimanska i antižidovska.

Alan Dershowitz, u svojoj knjizi The Case For Israel: opisuje svoj pogled na današnji odnos između antisemitizma i anticionizma:

A good working definition of Anti-Semitism is taking a trait or an action that is widespread, if not universal, and blaming only the Jews for it. That is what Hitler and Stalin did, and that is what former Harvard University president A. Lawrence Lowell did in the 1920s when he tried to limit the number of Jews admited to Harvard because "Jews cheat." When a distinguished alumnus objected on the grounds that non Jews also cheat, Lowell replied, "You're changing the subject. I'm talking about Jews". So, too, when those who single out only the Jewish nation for criticism are asked why they don't criticize Israel's enemies, they respond, "You're changing the subject. We're talking about Israel."

Da napadi na Izrael mogu poslužiti kao pokriće za antisemitizam shvatila su i neka službena vladina tijela u Europi i SAD-u. Tako je Europski promatrački centar za rasizam i ksenofobiju - The European Monitoring Centre on Racism and Xenophobia (EUMC) - dio Vijeća Europe, ove godine pokušao pobliže definirati odnos između antisemitizma i anticionizma, kao dio svojih nastojanja borbe protiv antisemitizma. EUMC je razvio radnu definiciju antisemitizma i definirao načine na koje napadaji na Izrael, ili cioizam, mogu biti antisemitski:

* Negiranje židovskom narodu prava na samoodređenje, na primjer tvrdnjama da je postojanje Izraela rasistički pothvat;
* Primjena dvostrukih kriterija/standarda tražeći od Izraela onakvo ponašanje, koje se ne traži od drugih demokratskih nacija/država;
* Upotreba simbola, koji se asociraju s klasičnim antisemitizmom (Židovi su ubili Isusa, blood libel...) kao karakterizacija Izraela i Izraelaca;
* Usporedbe suvremene izraelske politike i nacista;
* Držanje svakog Židova odgovornim za akcije izraelske države.

Kritika Izraela na način na koji se kritiziraju ostale države, pak, ne može se definirati kao antisemitizam.

Nastavit će se...

KAKVI SU ONI FRANCUZI?

Kada Arapin zapali školu, onda je to pobuna. Kada bijelac učini to isto, to je, onda, fašizam. Ja sam slijep na boje. Zlo je zlo, bez obzira na svoju boju. I ovo zlo je za mene, kao Židova, apsolutno nepodnošljivo.

Prošlog je mjeseca francuski filozof Alain Finkielkraut dao interview u Haarecu o tada aktualnoj francuskoj Intifadi (kompletan interview je u priloženom linku).

Taj je interview izazvao buru u francuskoj javnosti - o tome možete pročitati ovdje. Alain Finkielkraut bio je uvučen u nekakvu kombinaciju srednjevjekovne disputacije, moskovskih suđenja i odrubljivanja glave u al Kaidinom stilu, samo zato jer se njegovo mišljenje razlikovalo od prihvaćene interpretacije... i to je još izjavio u izraelskim novinama.

Interview, koji je izašao u Haarecu, pojavio se u francuskom prijevodu na web siteu French Jewish Union for Peace pod naslovom Oni nisu jadni, oni su muslimani. Nakon toga, uslijedio je napad sa svih strana.

Finkielkraut se, naime, usudio kritizirati ono što se ne smije kritizirati. Nije bio politički korektan. Le Monde je objavio dijelove njegovog intevriewa iz Haareca (Finkielkraut's Deviant Voice, 26 studenog) u kojem, ne samo da su ti dijelovi bili izvučeni iz konteksta, nego su s hebrejskog preveden i na francuski - iako je original intevriewa bio na francuskom.

Mouloud Aounit, iz Mouvement contre le racisme et pour l'amitié entre les peuples, najavio je tužbu protiv Finkielkrauta radi rasizma. Uslijedili su interviewi na francuskom radiju i u Le Mondeu, napadi sociologa, ponovno citati izvučeni iz konteksta... Mouloud Aounit je, nakon nekog vremena izjavio da će povući optužbu jer se Finkielkraut, navodno, ispičao, iako on ne vjeruje u iskrenost njegove isprike...

Haarec je objavio navodnu Finkielkrautu ispriku, iako je Finkielkraut izjavio da i dalje stoji iza svojih stavova.

Komentari i potpora u medijima:
Odlična analiza s Transatlantic Intelligencera
Jewish philosopher at centre of riot debate in France
Finkielkraut's Plain Talk On Race
Sarkozy backs Finkielkraut over Muslim riot comments

KAKO JE UN IZBRISAO IZRAEL S KARTE SVIJETA

Mjesto i vrijeme događanja: Dan solidarnosti UN-a s palestinskim narodom... za one neupućene u dvostruki govor, to je dan, na koji je usvojena Rezolucija 181 Glavne skupštine UN-a o podjeli britanskog mandata Palestine na židovsku i arapsku državu te Jeruzalem.

Slike govore više od riječi: Link

Malo UN statistike: Link