AMOS OZ - KNJIŽEVNIK

Amos Oz izraelski je književnik, kibucnik, izraelski ljevičar i aktivist u izraelskom mirovnom pokretu Mir Sada. Amos Oz zalaže se za povlačenje Izraela u granice prije 6-dnevnog rata i uspostavu palestinske države.

Nisam ljubitelj nacionalnih država. One su, po mom mišljenju, oruđe, instrument, svakako neophodan instrument u danšnjem svijetu, ali ja u njega nisam zaljubljen. Bio bih mnogo sretniji da živim u svijetu sastavljenom od desetak civilizacija koje se međusobno prepliću, a od kojih se svaka razvija po vlastitom unutarnjem ritmu. Bez zastava, bez amblema, bez putovnica, bez himne… Samo, duhovna civilizacija vezana nekako za tlo na kojem je potekla, bez oruđa državnosti i bez instrumenta rata.

Mi Židovi smo prije više tisuća godina prošli kroz sve to. Moglo bi se čak reći da smo gotovo dvije tisuće godina nastupali na način koji smatram idealnim modelom civilizacije, bez smrtonosnih igračaka poput nacionalizma. Nacionalizam je, za mene, prokletstvo čovječanstva.

Međutim, bio je to solistički nastup samo jednog naroda. Nitko nam se nije pridružio, svi su ostali u publici. Neki su aplaudirali, drugi su se bacali kamenjem na izvođača, a poneko ga je nekad i ubijao. Ta predstava je završena Holokaustom. To više sebi ne možemo priuštiti.

Želio bih biti deseti u svijetu ili peti u neposrednom susjedstvu, koji će se pridružiti postnacionalističkom svijetu. Ali dokle god svi budu imali rešetke na prozorima i brave na vratima, tenkove i avione, zastave i himne, igrat ću tu prokletu igru prema njezinim prokletim pravilima, bez obzira da li mi se to sviđalo ili ne.

Prihvaćam ta pravila igre jer bismo se, bez oruđa državnosti, našli u smrtnoj opasnosti, ali ih prihvaćam samo do te točke.

AMOS OZ O REAKCIJAMA NA ZAPADU NA NJEGOVU KNJIGU "U ZEMLJI IZRAELA"

U svijetu je knjiga zaista dobro primljena, mada je, tu i tamo, bilo nesporazuma pa i zlouporaba. Teško se uspijevam, naprimjer, obraniti od pacifistčki nastrojenih intelektualaca na Zapadu, koji mi aplaudiraju i tapšu me po ramenu iz pogrešnh razloga. Ja jesam aktivni član izraelskog mirovnog pokreta, ali on nikada nije bio jednostavna replika američkog ili zapadnoeuropskog pacifističkog pokreta. Nijedan propadnik mirovnog pokreta שלום עכשו (Shalom Achshav / Mir sada) ne smatra da neprijatelj ne postoji, niti da se protiv Arapa borimo iz pogrešnih razloga.

Zatim, dijelove knjiga izvlačili su iz konteksta, da bi se dokazala ova, ili ona teza. Netko bi, npr., izvukao monolog izarelskog fašista kao dokaz da, eto, i Židovi mogu postati fašisti; drugi bi izdvojio rečenicu iz koje se zaključuje da se Izrael raspada i da nema budućnosti… Sve su to, naravno, budalaštine. Kao kada bi netko, čitajući Dostojevskog, ili Čehova, zaključi da su Rusi strašan narod. Ili kada bi netko iz nekog Marquezovog romana izvukao zaključak da je Latinska Amerika. izgubljena…